Ovaj zapis nastaje uz radionicu “Post(krajo)lici su važni – (kontra)mapiranje za ono što možda dolazi poslije”, koja je održana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2024. godine u okviru Ljetne škole Međunarodnog udruženja etnologa i folklorista (SIEF). Ta je škola pokušala domisliti što jesu i što bi mogli bili postkrajolici u suvremenim humanističkim i društvenim istraživanjima. Radionica je povezala dosadašnje terenske uvide projekta PostCity i vježbu imaginativnog kontramapiranja postindustrijskih krajolika. U tekstu “Postkrajolici svega” želimo pojasniti što su oni, kako ih shvaćamo, što nam znače i zašto ih vidimo kao moćan alat za promišljanje učinaka deindustrijalizacije u gradu Zagrebu. Prikazane fotografije snimile su tijekom radionice članice projekta PostCity i sudionica Ljetne škole Helena Tolić.

Postkrajolici jesu i određuju svijet kasnoga kapitalizma. Protežu se na svim kontinentima i zahvaćaju sve diskurse i prakse. Postkrajolici su iskaz dominacije zapadnocentričnih ideja o društvu i društvenosti, ekonomiji, politici, kulturi. Oprostoreni, postkrajolici su koncept pomoću kojeg razvijamo naše pristupe postindustrijskom gradu.

Postkrajolici su radni koncept.
Postkrajolici su mnogi.
Postkrajolici se umnažaju.
Postkrajolici su krajolici postmodernosti, postsocijalizma, postkapitalizma i postneoliberalizma, postsekularizma, postindustrijalizacije, postčinjenica i postistine, postdemokracije, postkritike, postpolitike i postslobode, postkrize i postkonflikta, postepidemija i postkatastrofa. Oni su i postkarbonski, postideološki, postrodni i postljudski, postekstraktivni krajolici.

Postkrajolici su složeni i osporavani značenjski prostori. U njima se i kroz njih se živi, oni predstavljaju prostornu, temporalnu i značenjsku orijentaciju.
Postkrajolici se ne mogu ignorirati.
Postkrajolici utječu na to kako razumijemo svijet oko sebe, kako u njemu sudjelujemo ili se iz njega izmičemo, kako smo u njega uronjeni ili iz njega izbačeni.

Postkrajolici su dio globalnog medijskog, tehnološkog, ekonomskog i političkog, ideološkog, krajolika…
Postkrajolici nisu fiksni. Postkrajolici se stalno mijenjaju.
Postkrajolici nastaju sljubljivanjem priloške oznake post- uz imenice, pridjeve i glagole.
Postkrajolici su više od prefiksa.
Post- u postkrajolicima nije destinacija, već je usmjerenje.
Post- mijenja značenja i to kako razumijemo naše svjetove.
Post- je pokušaj snalaženja u nesnalaženju. On nas vraća tome odakle smo došli i iz čega proizlazimo, podsjeća na to gdje smo sada i ukazuje na ono poslije i nakon… Upućuje na ono buduće, u horizont anticipacije, očekivanja, mogućeg… Omogućava zamišljanje i naracije, prakse i akcije, pokušaje i nove početke.
Post- ima neobičnu snagu da svojom sjenom zacrnjuje horizonte.
Post- prati razilaženje, nesklad i propadanje, kaos i raspad materije i ideja.
Post- podrazumijeva iznalazak glasa i rekonstrukciju, pronalazak novog smjera i nove početke.
Post- opisuje nestajanje, ali i nastajanje, obuhvaća uništeno i prazno.
Post- može učiniti štetu
i obuhvaća ono koje se i što se pokreće.
Post- umrtvljuje i guši, ali i oživljava.
Post- zaglavljuje, zaustavlja i pokreće.
Post- je raspadanje… post- ima ozdravljujući učinak.
Post- objavljuje kraj i nudi utopijski osjećaj slobode.
Post je regulatorni i disciplinirajući mehanizam…
Post je agens emancipirajuće promjene.
Post- u postkrajolicima je djelatan.
Kao mogućnost promjene post- je:
…značenjski i fizički prostor u kojem se može uzeti dah, zamahnuti, pokrenuti se, zastati i zamisliti, bez ironije i nostalgije;
u njemu se misli arhivski, eksperimentalno i eksploratorno;
…shvaćen je kao (još) neispisan, neispričan, i neviđen, nenastanjen, neteoretiziran…
…uvijek već posvojen od prošlosti, ali i uvijek dovoljno neodređen, uvijek neslobodan i dovoljno slobodan…
Post- je prekid s prošlim.
Postkrajolici su zato počeci u prekidima…

Postkrajolici su šanse za konstruktivni diskontinuitet i maštanje kontinuiteta, prostori za vježbanje i rekodiranje, promišljanje, probu i posrtanje, ustajanje i pokretanje, imaginiranje alternativnih svjetova.
Postkrajolici su održivi jer je u njima novo zajedničko dobro.

Postkrajolici su prostori mogućnosti za ono što dolazi, za ono poslije, za postkrajolike transgresije…
Postkrajolike Zagreba mislimo konceptualno i konkretno, praktično, poetski i teorijski.
Postkrajolike aktiviramo kao lokacije istraživanja, prakse kreativnog imaginiranja, kritičkog mišljenja i kontramapiranja, prostore osobne i epistemološke odgovornosti.