Što je vizija Zagreba? Kako su definirani razvojni ciljevi, koje se aktivnosti planiraju, oko čega se osmišljavaju i prema kome se usmjeravaju? Čemu su posvećeni zagrebački strateški projekti? Kako nastaju razvojni planovi? Nastoje li se oni participativno izgraditi odozdo, kako se uključuju stručnjaci, kako se implementiraju glasovi stanovnika? Kako su u zagrebačkim planovima integrirane nacionalne strategije? Kako se ideje koje se javljaju u zagrebačkim dokumentima naslanjaju na šire međunarodne smjernice upravljanja gradovima? Nastoje li se akti gradskog strateškog planiranja, osim provedbom savjetovanja s javnošću, i na druge načine komunicirati i približiti zainteresiranoj javnosti i svim građanima? Koji su oblici takvog komuniciranja i kakve reakcije ono izaziva?

Kako se o Zagrebu misli planski?

Ovakva široko postavljena pitanja PostCity projektni tim vidi kao važna radi što boljeg razumijevanja sveobuhvatnog planiranja, radi razumijevanja vizije Zagreba, definiranih ciljeva i predviđenih aktivnosti. Polazimo od toga da život u gradu ovisi o tome kako Grad oblikuje svoje javne politike. Uže nas, s obzirom na projektnu temu, posebno zanima kako se u razvojnim dokumentima Grada Zagreba definiraju, opisuju i kontekstualiziraju industrijski prostori i industrijska baština, vide li se deindustrijalizirane lokacije kao potencijal, kako se planira njihovo korištenje, usmjeravaju li se gradski projekti na (bivše) industrijske prostore.

„Paromlin je najveći od deset kapitalnih projekata Grada Zagreba.“
Fotografija: svibanj 2025. ©Petra Kelemen

Jedan istraživački rukavac PostCity projekta usmjerile smo stoga na razumijevanje javno dostupnih aktualnih dokumenata Grada Zagreba, njegovih strategija, programa i planova. Ovaj zapis oslanja se na naša dosadašnja čitanja tih dokumenata i naša praćenja njihova života u drugim oblicima (na društvenim mrežama, na velikim plakatima, na javnim događanjima, u medijima). Njime želimo ocrtati pojedine točke dosadašnjih promišljanja i zacrtati neke od istraživačkih smjerova.

Dokumente čitamo usporedno s etnografskim terenima. U sučeljavanju planova i naših terenskih svakodnevica – i naših ciljanih odlazaka na istraživačke lokacije i našeg svakodnevnog promatranja života grada – nastaju povezivanja, procijepi, razumijevanja i nova pitanja.

Planovi i vrijeme

Dok čitamo dokumente, nastojimo misliti planski, misliti o sadašnjem Zagrebu i zamišljati budući Zagreb u vremenskom okviru njegovih planova. To se vrijeme, u našem nastojanju da mapiramo vrijeme postindustrijskog grada, može raznoliko preklapati i razilaziti s drugim vremenima – sa svakodnevnim vremenom stanovnika grada, vremenom političkih mandata, vremenom prošlosti, vremenom zamišljene budućnosti… Vrijeme planova može se sudariti s akutnim problemima gradskog života kada se rješenje traži i očekuje što brže, svakako brže od faza, procedura i financijske podloge koje plan predviđa. Postavljeno prema očekivanjima i zahtjevima za što bržim rješenjima, vrijeme planova može se činiti izrazito dugačkim i sporim. Nasuprot tome, vrijeme planova može se činiti i kratkim: ako se neki zagrebački problemi pretaču iz desetljeća u desetljeće, a neke su deindustrijalizirane lokacije desetljećima zapuštene, svaka prenamjena koja je planirana kroz nekoliko godina može se učiniti brzom i uspješnom. Ili, pak, nerealnom i teško izvedivom. U promišljanju vremena planova usmjeravamo se stoga i na kontinuitete i diskontinuitete planova i vizija: ista pitanja koja se stalno iznova nameću kao ključna za razvoj grada, isti ciljevi koji se protežu kroz više planova, slični projekti koji se iznova javljaju, prethodni planovi koji nisu ostvareni, koji se napuštaju, prilagođavaju ili inkorporiraju u nove planove…

Planovi i grad

Čitajući dokumente, nastojimo razumjeti kakav grad ocrtavaju. Zelen, otporan, inovativan i održiv grad, grad solidarnosti, grad društvene jednakosti, grad ravnomjerne raspoređenosti i dostupnosti društvenih usluga, grad jednakih mogućnosti, grad čijim se prostornim i prirodnim resursima učinkovito upravlja – neki su od aktualnih atributa i sintagmi kojima se opisuju vizija Zagreba i prioriteti javnih politika.

Tragamo za značenjima takvih sintagmi i za zacrtanim putovima njihove realizacije. Promatramo (dis)kontinuitete u određivanju prioriteta i ciljeva sadašnjih i prethodnih zagrebačkih planova, zanima nas kako se prioriteti i ciljevi oblikuju i kako ih se imenuje. Pitamo se o uklopljenosti zagrebačkih vizija u šire europske i međunarodne urbane, zelene, industrijske, socijalne, kulturne i druge politike.

Čemu se posvećuju strateški projekti Grada Zagreba? Kako se kroz njih žele ostvariti i ispreplesti prioritetna područja i razvojni ciljevi? Javni promet, zdravstvene i socijalne usluge, odgoj i obrazovanje, sport, stanovanje – neka su od područja kojima su strateški projekti posvećeni. Kako su projekti povezani, koji su prioritetni, koliko su naglasci postavljeni na izgradnju infrastrukture i javnih zgrada, a koliko projekti obuhvaćaju ljudske kapacitete, usluge, poboljšanje i koordinaciju različitih sustava?

Usmjeravamo se na to kako se definira prostorni razvoj i kakva je njegova uloga u širim planovima razvoja. Zagrebački planovi razvoj vide i na postindustrijskim lokacijama. Brownfield područja opisana su kao „veliki resurs, ali i prostorni problem“. Kako se stvara veza između prostora i društvenih usluga koje planovi pokrivaju? Ideja kvalitete, dostupnosti i jednakosti društvenih usluga pokazuje se čvrsto povezanom s njihovim prostornim rasporedom: ciljevi i mjere smjeraju „omogućiti građanima ravnomjerno raspoređenu i svima dostupnu društvenu infrastrukturu kao temelj za zdrav, aktivan i kvalitetan život“. Kulturni i umjetnički sadržaji u zagrebačkoj su viziji razvoja kulture „dostupni svima“ i „kapilarno se distribuiraju“.

S obzirom na projektnu temu posebno nas zanimaju strateški projekti Grada Zagreba na postindustrijskim lokacijama. Među dvadeset i sedam aktualnih strateških projekata koji su u nadležnosti Grada Zagreba ili povezanih tijela nalazi se projekt izgradnje nove Gradske knjižnice i društveno-kulturnog centra Paromlin te pet projekata „revitalizacije nekadašnjih industrijskih područja Grada Zagreba“ (Gredelj, Zagrepčanka, Zagrebački velesajam, Blok Badel i Sljeme-Sesvete). Za tih pet projekata, koji su viđeni kao „prioritetni za urbanu obnovu i razvoj, te stvaranje novih vrijednosti za Grad Zagreb“, u razvojnom planu do 2027. godine predviđena je prva faza, što uz (nužno) prioritiziranje strateških projekata ujedno podsjeća na opsežnost procedura i faza realizacije.

Gradilište nove Gradske knjižnice i društveno-kulturnog centra Paromlin, veljača 2025. ©Bojan Mrđenović

Projektne ideje, ciljevi i pojedine faze – npr. dokumentacija, studije, natječaji – mogu biti potpuno nevidljivi i nepoznati prolazniku pokraj neke deindustrijalizirane lokacije. Velike dizalice i građevinski radnici jasan su znak da su neki projekti u nekoj od poodmaklih faza. Njihova se realizacija oprostoruje i postaje vidljiva.

Planovi i ljudi

Dok čitamo dokumente koji su javno dostupni, pitamo se tko ih još čita. Iako su javno dostupni, jesu li planovi poznati i čitljivi građanima? Trebaju li biti? Tko i kada o planovima govori?

Planovi uz dokumente dobivaju i druge oblike koje nastojimo popratiti. Predstavnici gradske vlasti o planovima govore u medijima, projekti se javno predstavljaju zainteresiranoj publici, tekst planova i projekata pretvara se u kratak natpis na velikom plakatu na ulicama Zagreba.

Javna tribina u sklopu projekta „Daj prijedlog za bolji kvart!“ u gradskoj četvrti Trnje, studeni 2024. ©Iva Grubiša

Bilježimo takav život planova: bilježimo pitanja publike nakon javnog izlaganja vezanog uz Prijedlog izmjena i dopuna Generalnoga urbanističkog plana grada Zagreba u srpnju 2024. u Muzeju suvremene umjetnosti; pratimo tribine vezane uz projekt participativnog budžetiranja „Daj prijedlog za bolji kvart!“; tragamo za reakcijama na plakate projekta informiranja građana „Vratimo grad u formu“ kojim se žele predstaviti „ključne inicijative koje će transformirati naš grad“.

Plakat projekta „Vratimo grad u formu“ na križanju Avenije Marina Držića i Ulice kneza Branimira, prosinac 2024. ©Drago Župarić-Iljić

Životi planova pokazuju se kompleksnima, višeglasnima, istraživački poticajnima, prijepornima.

Kampanja prije lokalnih izbora 2025. godine zgušnjava poruke koje se upućuju: brojne su objave na društvenim mrežama, u medijima se nižu intervjui, predizborni plakati na zagrebačkim ulicama nadmeću se porukama o tome tko točno u Zagrebu gradi mostove, stadion, tramvajske pruge…

Planovi na etnografskom terenu

Čitamo dokumente i idemo na teren. Svoja razmišljanja o zagrebačkim planovima nosimo sa sobom dok hodamo (s) gradom, pri terenskim obilascima lokacija zamišljamo oživotvorenje planova.

Pogled s krova jedne od zgrada bivše tvornice Sljeme, kolovoz 2024. ©Sanja Potkonjak

Neke od lokacija na koje odlazimo prethodno su nam bile slabo poznate. Prvo smo pročitale što plan za njih predviđa, a tek smo nakon toga koračale velikim zapuštenim zgradama bivšeg industrijskog kompleksa. Sudar onoga što je planirano s hladnim i oronulim zidovima za neke je od nas najjača terenska impresija.

Hodamo prostorom Gredelja, ožujak 2025. ©Kristina Vugdelija

Neke od lokacija otprije znamo bolje. Promatrale smo ih i prije nego što su postale naše istraživačke lokacije. Sada, s planom na umu, gledamo ih drugačije. Zamišljamo kako bi ono što plan za njih predviđa moglo izgledati, kada bi se to moglo ostvariti, zašto se dosad nije ostvarilo.

Pogled na Zagrebački velesajam s tramvajske stanice, travanj 2025. ©Petra Kelemen

Zaustavljamo se na pitanju što je sve potrebno kako planovi ne bi ostali samo dokumenti.

Usmjeravamo se na različite vidove aktiviranja i okupljanja građana koje se događa u suglasju ili u suprotnosti s planovima…