Ovaj je zapis nastao kao rezultat Staff week radionice pod nazivom „Redesigning campus in the city“ u okviru UNIC alijanse održane od 19. do 21. svibnja 2026. godine u Liègeu u Belgiji. Na radionici su sudjelovali predstavnici sveučilišta i gradova UNIC alijanse koji su tijekom tri dana, u okviru niza predavanja, raspravljaonica, radionica i terenskih obilazaka, raspravljali o izazovima i mogućnostima koje pruža organizacija sveučilišnih kampusa i njihovom utjecaju na transformaciju prostornih, funkcionalnih i socijalnih struktura grada. Program radionica obuhvaćao je primjere iz prakse, ali i neke inovativne koncepte. Teme koje su razmatrane obuhvaćaju ključne izazove i buduće promjene kampusa, njihovu energetsku učinkovitost, održivu mobilnost, stanogradnju, digitalnu transformaciju te sve veću potrebu za sveučilišnim zajednicama. Kao posebna tema pojavljuje se i pitanje i problem destudentifikacije prouzročen s jedne strane padom broja stanovnika, a s druge strane razvojem nekih drugih djelatnosti poput turizma koji dovode do porasta cijena stanova.
Sudionici radionice Staff Week: prof. dr. sc. Martina Jakovčić (PMF), Sven Simov, mag. geogr. (Hrvatsko katoličko sveučilište) i dr. sc. Irena Matković (Grad Zagreb)
Pojam „kampus“ potječe od latinske riječi polje te se pojavljuje sredinom 18. stoljeća u Sjevernoj Americi, označujući prva sveučilišta smještena na rubovima gradova u idiličnim prirodnim pejzažima. Naziv se prvi puta koristi 1774. godine na Sveučilištu Princeton (Goloshubin i Pavlova 2022). Danas, sveučilišni kampusi nisu samo skupina zgrada kojom upravlja sveučilište, već i prostor u gradu u kojem dolazi do interakcije studenata, znanstvenika, istraživača i osoblja, pri čemu zajednička i međusobna interakcija ima svoje prostorne, socijalne i funkcionalne posljedice na prostor koji ga okružuje.
Kampus Val-Benoît, nekadašnja termoelektrana
Novi prostori u kojima se susreću sveučilište i grad bili su prva tema radionice, pri čemu su sudionici propitivali kako sveučilišta zauzimaju nove ili ispražnjene gradske prostore te ključne probleme koji iz toga proizlaze. Jedan od dva kampusa Sveučilišta u Liègeu nalazi se na mjestu nekadašnje termoelektrane Val-Banoit te je primjer brownfield-prenamjene energetskih postrojenja u obrazovne i znanstvene namjene.
Kampus Val-Benoît, nekadašnja termoelektrana
Primjer prenamjene vojnih objekata u sveučilišne kampuse pronalazimo u Zagrebu, pri čemu su u sklopu događanja Staff Week izloženi primjeri dvaju sveučilišnih kampusa u Zagrebu. Sven Simov, mag. geogr., izložio je primjer Hrvatskog katoličkog sveučilišta smještenog na prostoru Gradske četvrti Črnomerec, na prostoru nekadašnje vojarne iz 19. stoljeća. Kampus se nalazi na prostoru šireg središta grada i dobro je povezan javnim gradskim prijevozom tramvajskim linijama. S druge strane, Sveučilišni kampus Borongaj smješten je na krajnjem istoku grada Zagreba, na mjestu nekadašnje vojarne Borongaj. Prometno izoliran, smješten na prostoru od 90 hektara, upućuje na problem valorizacije velikih ispražnjenih gradskih prostora. Oba kampusa susretala su se s problemima prenamjene starih, devastiranih vojnih prostora u nove sadržaje koji se otklanjaju od primarne funkcije. Drugačiji je primjer Sveučilišta u Ouluu, za koje je planiran novi kampus u neizgrađenoj zoni, pri čemu postojeći kampus ostaje dijelom napušten. Svi nas ovi uvidi upućuju na dosad rijetko analizirani problem sveučilišnih brownfielda, koji se može promatrati kao potencijalno nova tema istraživanja. Participacija i suradnja s lokalnom zajednicom ključni su za razvoj angažiranog sveučilišta. Holland (2001) definira društveno angažirane institucije, pa tako i sveučilišne kampuse, kao one koje su u izravnoj interakciji s vanjskim dionicima međusobnom razmjenom, iskorištavanjem i primjenom znanja, ekspertize, izvora i informacija. Te interakcije pri tome obogaćuju i šire znanje akademskih institucija te pridonose kapacitetu lokalne zajednice. Interakcija također pridonosi boljem međusobnom razumijevanju te boljem shvaćanju uloge kampusa u lokalnoj zajednici. Kako ističe Holland (2001), postoji nekoliko motiva za uključivanje dionika u koncept angažiranog sveučilišta. Prvi razlog su socijalni, ekonomski, politički i kulturni izazovi kao posljedica ekonomske (a često i političke) tranzicije. Drugi razlog su ekonomski pritisci na institucije, najčešće izazvani nedostatkom financijskih sredstava. Treći razlog su problemi uzrokovani degradacijom susjednih gradskih četvrti, čime je narušen odnos sa sveučilištem, ali čime se ujedno otvaraju mnoge mogućnosti za novu suradnju i djelovanje sveučilišta prema susjedstvu, pri čemu susjedstvo može postati generator promjene i razvoja. Posljednji, četvrti razlog je mogućnost jačanja istraživanja i znanstvenog i stručnog rada.
Kampus Val-Banoit
Prvog dana događanja Staff week održana je mini-radionica na temu angažiranog sveučilišta (engaged university), koja je obuhvatila razmjenu iskustava vezanih uz programe društveno angažiranog sveučilišta i suradnje s lokalnom zajednicom, dotičući se tema organizacijskih strategija, partnerskih odnosa te ključnih izazova. Predstavnici Sveučilišta Erasmus u Rotterdamu te predstavnici Gradskog ureda za planiranje grada Rotterdama predstavili su svoj projekt društveno angažiranog kampusa koji pokušava ostvariti jaču povezanost s lokalnom zajednicom putem dva temeljna pristupa. Prvi je otvaranje kampusa prema zajednici, pri čemu prostor kampusa izvan vremena nastave i ispita služi kao mjesto okupljanja lokalnog stanovništva i mjesto provođenja različitih aktivnosti. Drugi pristup je „izlazak“ nastavnika i studenata u lokalnu zajednicu te promjena kurikula tako da jačaju kompetencije studenata za rad u lokalnoj zajednici i sa zajednicom.
Drugi dan započeo je temom prometne povezanosti sveučilišnih kampusa kao preduvjeta uspješnog razvoja. Plenarno predavanje održao je profesor Pierre Duysinx na temu problema prometne dostupnosti kampusa u Liègeu. Sveučilište u Liègeu smješteno je na nekoliko lokacija, pri čemu se dva kampusa nalaze na „suprotnim“ stranama grada, dok se dio aktivnosti odvija u središtu grada. Takva dislociranost predstavlja izazov pri organizaciji rada. Nadalje je detaljnije analiziran problem smještaja kampusa Sart-Tilman u Liègeu. Kampus je smješten na zapadu Liègea u stambenoj četvrti te je sa središtem grada povezan autobusnim linijama. Analiza ukazuje na problem frekvencije i kapaciteta prijevoznih sredstava. Kampus je smješten na morfološki dinamičnom terenu, što otežava dostupnost biciklističkim prijevozom. Takva lokacija nameće potrebu uporabe osobnih automobila, što pak posljedično otvara problem nepostojanja adekvatnog broja parkirališnih mjesta na prostoru kampusa, kao i problem prijevoza na dijelove kampusa smještene u središtu grada. Problema neadekvatne prometne povezanosti kampusa dotaklo se i predavanje koje su u koautorstvu održali profesori Tomislav Josip Mlinarić i Martina Jakovčić, koji su analizirali problem dostupnosti kampusa Borongaj.
Kampus Sart-Tilman
Tema održivog odnosa kampusa i grada sveprisutna je u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Opsežan pregled radova na ovu temu dali su Mohammed, Ukai i Hall (2022). Zbog toga je drugi dan završio blokom predavanja na temu revitalizacije postojećih kampusa te izgradnje novih na primjerima Sveučilišta Ruhr Bochum, University Collage Cork, Sveučilišta u Ouluu i Sveučilišta u Zagrebu. Predstavnici Sveučilišta Ruhr iz Bochuma predstavili su proces revitalizacije sveučilišta te postupne obnove sukladno aktualnim potrebama. Predstavnik University College Cork prikazao je projekt revitalizacije te ustanove, okolišni utjecaj transformacije Sveučilišta na razvoj grada te implementaciju SDG ciljeva na razvoj suvremenog sveučilišta. Predstavnici sveučilišta u Ouluu i Łódźu u svojim su se izlaganjima osvrnuli i na problem upravljanja nekretninama i imovinom sveučilišta. Predstavnici Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tomislav Josip Mlinarić i prof. dr. sc. Martina Jakovčić predstavili su mogućnost razvoja Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj, znanstveno-tehnološkog kampa Borongaj te znanstveno-tehnološkog centra Borongaj kao alternativnog pravca razvoja tradicionalnih sveučilišnih kampusa. Izlaganje i rasprava koji su uslijedili ponovno su istaknuli problem participativnosti i razvoj tripple helix modela planiranja i suradnje u razvoju struktura inovacijskih ekosistema. Takav smjer razvoja predstavljen je kao alternativa problemu „suodnosa“ razvoja kampusa i decentraliziranog sveučilišta kakvo je Sveučilište u Zagrebu. Objašnjena je struktura inovacijskog ekosistema Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj i uloga Sveučilišta u Zagrebu u njegovoj izgradnji.
Treći dan bio je posvećen temi inkluzije i razvoja inkluzivnog sveučilišta te temi superdiverziteta (superdiversity) kao jednog od ključnih pojmova UNIC alijanse. Kako bi se osvijestili problemi inkluzivnosti, održana je radionica na temu fizičke dostupnosti kampusa osobama s invaliditetom.
Staff Week završio je pregledom glavnih zaključaka te raspravom o pitanjima s kojima se svi susrećemo, pri čemu je u središtu pozornosti bilo kako osigurati održivi razvoj i „suživot“ grada i kampusa s ciljem podizanja kvalitete života studenata i lokalnog stanovništva, prenamjene i valorizacije napuštenih gradskih prostora te osiguravanja participativnosti svih dionika u planiranju.
Kampus Sart-Tilman: obnovljena zgrada knjižnice
Literatura:
Holland, B. A. (2001). Toward a definition and characterization of the engaged campus: Six cases. Metropolitan Universities, 12(3), 20-29.
V Goloshubin , V Pavlova (2022). Campus: University or a Modern Urban Structure?. Civil Engineering and Architecture, 10(3), 913 – 922. DOI: 10.13189/cea.2022.100313.
Mohammed, A.M.S., Ukai, T. & Hall, M.W. (2022). University campuses’ role in accelerating the natural urban transformation process. Bulletin of Geography. Socio-economic series, 58, 75-96, DOI:10.12775/bgss-2022-0035
Sonetti, G., Lombardi, P., & Chelleri, L. (2016). True Green and Sustainable University Campuses? Toward a Clusters Approach. Sustainability, 8(1), 83.