(Post)industrijske lokacije kao kulturna dobra
Ovaj sloj karte prikazuje lokacije industrijske proizvodnje, nekadašnje i današnje tvorničke zgrade koje na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i prema rješenju Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske imaju svojstvo nepokretnog kulturnog dobra te su upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Također, na kartu su uključena i kulturna dobra koja su lokacije zagrebačkih sajmova kao mjesta predstavljanja industrijskih proizvoda i dostignuća (Francuski paviljon, današnji Tehnički muzej, Zagrebački velesajam). Kartom su obuhvaćene građevine i graditeljski sklopovi (nazivani kompleksom, kulturno-povijesnom cjelinom, industrijskim krajolikom). Na karti je, zbog njezine industrijske simbolike, naznačena i jedna javna plastika.
Iako se uloga industrije u razvoju Zagreba javlja i u dokumentaciji pojedinih drugih kulturnih dobara poput Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb, a isprepletenost industrijskog razvoja s drugim aspektima gradskog razvoja, kao što je željeznički promet, iskazana je u opisu kulturnog dobra Zgrada Zapadnog kolodvora, ta se kulturna dobra ovdje ne prikazuju, već se fokus stavlja na zaštićene industrijske lokacije.
Pojedine kartom obuhvaćene građevine izvorno su izgrađene za industrijsku namjenu, a druge su tu namjenu dobile naknadno. Pojedine su tvorničke zgrade prenamijenjene, u nekima i dalje djeluju poslovni subjekti, a neke čekaju novu namjenu. Ovisno o stupnju očuvanosti, prostornim intervencijama i prenamjenama kulturna dobra više ili manje jasno odaju svoju industrijsku namjenu. Nazivi većine kulturnih dobara pokazuju njihovu industrijsku prošlost, a tek kod pojedinih lokacija – kao što su Zgrada Sveučilišta u Zagrebu i Kompleks zgrada Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koje su industrijsku namjenu imale kraće od onoga za što se danas koriste – njihova nekadašnja industrijska namjena u nazivu nije vidljiva.
Početni korak u izradi karte bio je pregled Web Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, a dodatne pregledne informacije o temi pružili su radovi Gorana Arčabića (2007) i Zrinke Paladino (2009/2010). Potom je tijekom 2026. provedeno višemjesečno istraživanje dokumentacije Gradskog ureda za kulturnu baštinu i prirodu Grada Zagreba (nekadašnjeg Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode). Jadranki Raguž iz Odjela za istraživanje, zaštitu, dokumentaciju i prezentaciju zahvalne smo za stručnu pomoć koju nam je pritom pružila.
Za svako kulturno dobro navodimo datum donošenja aktualnog rješenja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, prema kojem navodimo i naziv kulturnog dobra (za pojedina kulturna dobra bila su donesena i prethodna rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode te Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, što ćemo obuhvatiti u daljnjim istraživanjima). Izabranim segmentom rješenja nastojimo pokazati na temelju čega je utvrđeno svojstvo kulturnog dobra (s obzirom na to da se tekstovi rješenja međusobno razlikuju, izdvojeni citati različitog su sadržaja i duljine). Za svaku lokaciju donosimo i poveznicu na Web Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
