Prostor na adresi Pierottijeva 11, na granici Donjeg grada i Trešnjevke, kompleks je sačinjen od nekoliko povezanih višekatnica koje okružuju unutarnje dvorište. Do 2001. godine ondje je bilo smješteno sjedište tvrtke Medika d.d., jedne od najstarijih veledrogerija u Hrvatskoj, koja se preselila u novi centralno-distribucijski centar na Peščenici. Godine 2008. u prostor ulazi udruga Attack! – “nestranačka, neprofitna, nevladina udruga građana/ki koja djeluje u području izvaninstitucionalne kulture i mladih” (https://attack.hr/o-attacku/) – te kroz skvotiranje prenamjenjuje prostor “odozdo”. Prostor im se potom predaje na korištenje uz uvjet plaćanja najma čime nastaje Autonomni kulturni centar Medika. Danas je Medika jedan od ključnih centara alternativne kulture u Hrvatskoj i šire, od velike važnosti za različite supkulturne zajednice.

Ovaj rad istražuje kako se postindustrijski prostor bivše Medike prenamijenio u autonomni kulturni centar te ulogu sjećanja na industrijsku prošlost u današnjoj zajednici. Fokus istraživanja, temeljenog na analizi medijskih izvora i intervjuima sa sedmero članova zajednice različitih razina uključenosti, bio je na multiplicitetima društvenog sjećanja vezanog uz isti prostor. Kulturni centar Medika funkcionira kao mjesto sjećanja ne samo na industrijsku prošlost prostora, već i na samu prenamjenu i „preuzimanje“, koje članovi zajednice opisuju kao „borbu“ i „pobjedu“. Sjećanje na industrijsku prošlost, izraženije kod angažiranijih članova zajednice, održava se zadržavanjem imena, aktivnostima centra, kao i povezivanjem s povijestima sličnih europskih alternativnih prostora. Sjećanje na prenamjenu izraženije je kod starijih generacija te se prenosi unutar zajednice, a upoznavanje s poviješću prostora funkcionira kao svojevrstan rite of passage za nove članove. Pokazuje se da jedan prostor ne samo da sadrži višestruke oblike sjećanja unutar iste zajednice, nego da se ta sjećanja međusobno potiču i prepliću.

Mia Luka Vincetić