Ciglana na zagrebačkom Črnomercu izgrađena je 1885. i djelovala je u okviru poduzeća Zagrebačko dioničko društvo tvornica opeka Zagreb. Od 1951. poduzeće je poslovalo pod nazivom Ciglane Zagreb, sve do 2011. godine kada je prestalo s radom. Sami pogoni ciglane ugašeni su 2006. godine te ona od tada postupno propada. Danas je ciglana industrijska ruina u privatnom vlasništvu. Pokrenut je gradski projekt „Ciglana“ s ciljem prenamjene stare industrije, no do 2025. godine napravljene su samo dvije pripremne analize (prostorna analiza i sociološka studija) pa i dalje ne postoje jasne ideje namjene.

U istraživanju je diskurzivnom analizom tematiziran odnos postindustrijske ruine i društvenog sjećanja na primjeru ciglane. U radu se pokazalo da ciglana danas, u postindustrijskom kontekstu, funkcionira kao mjesto sjećanja te da se u medijskom diskursu prikazuje kao simbol industrijske prošlosti grada, ali i države te se sadašnje stanje, odnosno ruiniranost ciglane predstavlja kao otjelovljenje deindustrijalizacije i loših postsocijalističkih politika upravljanja. U medijskom i javnom diskursu ciglana je aktualizirana rušenjem njenih dvaju dimnjaka 2021. godine pa je taj događaj poslužio za revitalizaciju ili stvaranje zajednice sjećanja upravo oko motiva ciglane. Važnost tog događaja proizlazi iz toga što dimnjaci funkcioniraju kao odrednica prostornog identiteta Zagreba, točnije kvarta Črnomerec ili zapadnog dijela grada, ali su i važan element u osobnom identitetu i sjećanju jer su simbolički povezani sa osobnim doživljajem razdoblja industrijalizacije odnosno deindustrijalizacije i postsocijalizma. Njihovo je rušenje stoga simbol kraja epohe i bespovratnog uništenja industrije, odnosno industrijske baštine grada.

Patricia Maršanić