Ovaj rad istraživao je očuvanje sjećanja na tvornicu Pluto u okviru prenamjene zgrade tvornice u Muzej automobila u razdoblju od 2012. do 2018. godine, odnosno od adaptacije prostora i useljenja Muzeja do njegova iseljenja. Naglasak je bio na pitanjima može li prostor tvornice biti prikladan za smještaj muzeja automobila te kako je sama tematika muzeja povezana s očuvanjem sjećanja na tvornicu Pluto i šire procese industrijalizacije. Također se istraživalo kako su prostor tvornice doživjele osobe koje su među prvima ondje ušle nakon gašenja pogona te one koje su sudjelovale u procesu adaptacije.

Istraživanje je pokazalo da se prenamjena prostora bivše tvornice Pluto u Muzej automobila Ferdinand Budicki može smatrati jednim od primjera uspješne regeneracije industrijskog objekta u Zagrebu. Ipak, cilj i ideja muzeja nisu bili očuvati sjećanje na tvornicu Pluto niti na industrijsku baštinu općenito, nego prikazati tehnički napredak društva s fokusom na automobil. Stoga je velik dio predmeta koji nisu bili povezani s tematikom muzeja uklonjen, dok su pojedini pronađeni artefakti vezani uz tvornicu – poput uzoraka, ambalaže i brošura – sačuvani i izloženi u jednom dijelu muzeja. Kako je istaknuo osnivač muzeja Valentino Valjak, prostor je bio „rođen“ za smještaj automobila. Sama hala tvornice pokazala se iznimno pogodnom za novi sadržaj: njezina konstrukcija omogućavala je funkcionalan raspored, a oblik krovišta osiguravao je obilje dnevnog svjetla. Sudionici adaptacije prostora nisu osjećali nostalgiju ni čežnju za propalom tvornicom, već su prepoznali potencijal prostora i razmišljali o načinima adaptacije u uvjetima skromnih i ograničenih financijskih sredstava.

Ivan Skok